Veliki Tabor jedan je od rijetkih utvrđenih gradova u Hrvatskoj koji je sačuvan u više-manje izvornom obliku, bilježeći kroz stoljeća razne promjene na svojoj arhitekturi. Građen je na izmaku srednjeg vijeka. Prva kula izgrađena je u 12. stoljeću, druge dvije u 15. i 16. stoljeću, a današnji izgled dvorca datira iz 1820. godine. Veliki Tabor je spomenik kulture najviše kategorije koji se kandidira za listu svjetske baštine. 

Smješten je na brdu blizu mjesta Desinić. Vidljiv je izdaleka, te sa svojim impozantnim kulama svjedoči o burnoj povijesti svojih graditelja i nekadašnjih stanovnika. Veliki Tabor bio je u vlasništvu grofova Celjski, plemenitaške obitelji Rattkay i velikog hrvatskog slikara Otona Ivekovića. Najveći procvat dvorac je imao za vrijeme Obitelji Rattkay, kroz 17. i 18. stoljeće kad se na Velikom Taboru odvija intenzivan život. Tijekom tog razdoblja članovi obitelji Rattkay bili su uključeni u sva društvena, kulturna i politička zbivanja, čime su proširili svoju moć, bogatstvo i ugled. Nakon smrti posljednjeg Rattkaya, krajem 18. stoljeća, slijedi razdoblje u kojem više nije bilo većeg zanimanja za Veliki Tabor ni sustavne brige o njemu pa se grad slabo održava i polako propada. Tabor tada potpada pod vlast  habsburške carske komore, da bi se tijekom Prvog svjetskog rata u njemu nalazio zatvor, pa je bio u privatnom vlasništvu slikara Otona Ivekovića, da bi na kraju bio ustupljen časnim sestrama. Uredbom Vlade Republike Hrvatske, Veliki   Tabor predan je 1993. godine na korištenje muzejskoj ustanovi Muzeji Hrvatskog zagorja.

Konzervatorsko-restauratorska istraživanja na Velikom Taboru započela su 1995. godine i nastavljena 1998. kada je ovaj objekt postao jedan od stalnih programa Hrvatskog restauratorskog zavoda. Obnova tako kompleksnog spomenika, zahtjevna je i dugotrajna, te je za sada uređen najstariji dio arhitektonskog sklopa – peterokutna kula ili popularno zvani palas. 

Projekt obnove i prezentacije sadržaja u peterokutnoj kuli realiziran je u suradnji više institucija i uz veliku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

U vrlo kratkom roku, a uz određene poteškoće i probleme koji su zatečeni na objektu uz Remmers tehnologiju sustava uspjelo se sve uskladiti i usmjeriti k uspješnom završetku obnove.